Kloniranje

Što, kako i zašto?

piše: Martina Batur

Kloniranje je proces dobivanja organizama istog genetskog materijala nespolnim putem. Umjetan je kada se izvodi na sisavcima, no neki organizmi, pretežito biljni, imaju prirodno svojstvo dobivanja genetski identičnih jedinki iz samo jednog početnog organizma. Sve do sredine 20. stoljeća najbliža stvar klonovima u svijetu sisavaca bili su jednojajčani blizanci, no ulaskom u 20. stoljeće, ušli smo u doba velikog napretka za svijet genetike i genetičkog inženjerstva, a ono se razvija i do današnjeg dana.

Kako funkcionira proces kloniranja?
Proces kloniranja, naizgled, nije pretjerano složen. Znanstvenici koriste dvije stanice: zrelu jajnu stanicu jednoga organizma i bilo koju tjelesnu stanicu organizma koji žele klonirati (najčešće budu izabrane stanice tkiva pogodnih za postupak). Jajnoj stanici uklone jezgru, te u nju umetnu jezgru tjelesne stanice organizma koji žele klonirati.
Kako bi se sjedinili, kroz dijelove stanica puste blage strujne impulse. Impulsi imitiraju prodiranje spermija u jajnu stanicu, kao što se to događa u prirodnoj oplodnji, i time potiču prvu staničnu diobu dobivenog embrija. On se zatim umeće u maternicu surogat majke, gdje nastavlja svoj razvoj do dolaska na svijet.
Najpoznatiji klon u povijesti je ovca Dolly (nazvana po američkoj pjevačici Dolly Parton), čiji su „očevi“ Ian Wilmut te njegovi suradnici iz Škotske 1997. zapanjili svijet objavivši da su uspjeli u nevjerojatnu podvigu kloniranja prvog sisavca. Bio je to velik korak naprijed u razvoju genetičkog inženjerstva. Otad, bilo je više različitih slučajeva uspješnog kloniranja sisavaca (najčešće stoke i sl.), a trenutno se postavlja pitanje kada će doći do nastanka prvog ljudskog klona.
Kada se radi o ljudskom kloniranju, najveći fokus znanstvenika nije na kloniranju cijelog organizma, nego upravo na dobivanju samo onih organa koji su im potrebni. Takva vrsta kloniranja radi ozdravljenja naziva se „terapeutsko kloniranje“. Postupak dobivanja embrija je isti, ali tek nekoliko dana nakon početka razvoja iz zametka se uzimaju tzv. temeljne stanice, koje čine polazni materijal za daljnji razvoj svih tkiva u tijelu čovjeka. Iz njih će se razviti organ koji će služiti kao savršen nadomjestak za bolesni organ pacijenta, upravo zato što tijelo neće odbaciti stanice koje sadrže identični genetski materijal kao i ono samo.

Međutim, unatoč tome što se kloniranje čini kao odlično rješenje mnogih medicinskih problema, znanstvenici nisu u potpunosti istražili i usavršili princip terapeutskog kloniranja, a usto se i postavljaju pitanja o tome odakle nabaviti tolike količine jajnih stanica  koje bi bile potrebne kada bi došlo do masovnog korištenja te tehnike. Također, pri kloniranju životinja bilo je mnoštvo neuspjelih pokušaja stapanja dijelova dvaju stanica prije završnog rezultata, a organizmi nastali kloniranjem imali su sklonost živjeti kraće od jedinki koje su nastale prirodnim putem. U slučaju ovce Dolly upitno je jesu li plućna bolest i artritis koji su je snašli potpuno uobičajena pojava ili nuspojava kloniranja.

Znanstvenici i dalje traže odgovore na svoja pitanja i alternativna rješenja problema na koje nailaze, dok se javnost više zabrinjava zbog etičkih pitanja kloniranja. Bilo ono ispravno ili ne, jedna stvar je sigurna: znanost se razvija vrtoglavom brzinom, a ne zna se kada će stati.

 

Godine 1997. znanstvenici su zapanjili svijet objavivši da su uspjeli u nevjerojatnu podvigu kloniranja prvog sisavca.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *