DIZAJNERSKE BEBE: KONTROVERZA O GENETSKOM INŽINJERINGU

CRISPR je jedna od najmoćnijih novih tehnologija otkrivenih u modernoj znanosti, značajem gotovo nadmašujući cijepanje atoma

 

Piše: Marta Novaković, 2. g

Genetski inžinjering je proces modificiranja DNK-a u genomu nekog organizma, prvi put primijenjen na bakteriju 1973. Promjene u genomu sežu od promjene na jednom paru dušičnih baza (A-T ili C-G), preko brisanja čitava dijela DNK-a pa sve do uvođenja dodatnih kopija nekog gena. Moguće je također izlučiti DNK iz genoma jednog organizma i kombinacija istog s DNK-om drugog organizma. Svrha genetskog inžinjeringa je unaprjeđivanje ili promjena već postojećih karakteristika individualnog organizma – npr. povećanje tolerancije na herbicide u biljaka. Može se primijeniti na bilo koji organizam koji ima DNK, ali postoje velike razlike između promjene genoma bakterija i promjene genoma biljaka i životinja.

Posljednje važno otkriće u svijetu genetike sasvim sigurno je sustav CRISPR-Cas9. CRISPR je jedna od najmoćnijih novih tehnologija otkrivenih u modernoj znanosti, značajem gotovo nadmašujući cijepanje atoma. Omogućuje nam obavljanje složenih zahvata na genomu živih bića s neusporedivom lakoćom i preciznošću, te samim time otvara vrata pothvatima koji su dosad bili nezamislivi u svijetu znanosti. Dok je korist ovakve dalekosežne tehnologije neupitna u istraživačke svrhe, njezina primjena može imati itekakve posljedice na čovječanstvo, pogotovo ako se uporabljuje neoprezno.

Naime, znanstvena zajednica složila se pri otkriću CRISPR-a da ga se neće primjenjivati na ljudske embrije do određenog stadija istraživanja. Tim više dijalog i rasprava o etičkoj ispravnosti sličnog postupka još uvijek teče i još se nije došlo do konačnog zaključka. Takvi dogovori u svijetu znanosti uglavnom se ne krše zbog razmjera posljedica koje bi to imalo u najmanju ruku na čitavu granu znanosti, a zatim i na ljudsku svakodnevicu. Unatoč svim opasnostima i tradiciji poštivanja protokola, u Kini se prošle godine dogodilo upravo to.

  1. studenoga 2018., kineski znanstvenik He Jiankui na međunarodnom je summitu na temu uređivanja ljudskog genoma u Hong Kongu objavio da je iskoristio CRISPR-Cas9 tehnologiju kako bi onesposobio kopije određenog gena u ljudskim embrijima. Radi se o genu koji inače napada HIV virus, a na koji je otac embrija bio pozitivan.

Da je istraživanje ovdje zaustavljeno, Jiankui bi se vjerojatno morao suočiti sa značajnim kritikama, ali to bi bilo sve. Međutim, ono što je šokiralo znanstvenu zajednicu jest njegova izjava da je ignorirao sve utemeljene etičke i znanstvene protokole tako što je umetnuo embrije s uređenim genomom u majčinu maternicu. Dana 8. studenoga 2018. rođene su žive blizanke (poznate pod pseudonimima Lulu i Nana) i slučaj se ponovno našao u centru kontroverze.

Osim činjenice da je Jiankui svojim projektom sasvim zaobišao znanstveni konsenzus, puno je prašine podigao i razlog koji je za to dao. Naime, za korištenjem CRISPR tehnologije uopće nije bilo medicinske potrebe. Postoje drugi, bolje istraženi i jeftiniji načini da se osigura da HIV virus roditelja nasljednim putem ne prijeđe na embrij i ako je njegov jedini cilj bio zaštiti novorođenčad od HIV-a, to je moglo biti učinjeno na mnogo sigurniji način. Djevojčice su rođene zdrave i dosad nije poznato da je bilo ikakvih problema, ali to ne znači da ih neće biti u budućnosti. Iako je izmijenjen jedan gen, utjecaj može biti na čitav genom zbog načina na koji CRISPR funkcionira – a kako se radi o relativno novoj tehnologiji, može doći do nepredviđenih mutacija.

Tehnopesimizam – strah od primjene novih tehnologija – danas je jači nego ikad prije. U takvoj je atmosferi nepovjerenja sukobljenoj sa sve bržim tehnološkim napretkom vrlo lako povjerovati da će znanstvenici otići predaleko, ako već i nisu. Međutim, moramo biti svjesni da bi do ovog ostvarenja došlo prije ili kasnije – ono što je problem je način na koji je ostvareno. Kršenje međunarodnih znanstvenih događaja ne može se opravdati znanstvenom znatiželjom niti težnjom novim otkrićima. Vječito pitanje ostaje – smijemo li sve što možemo?

Tehnološkog napretka ne treba se bojati, ali isto tako trebamo poštivati postavljene granice kako nam vlastito znanje bez mudrosti ne bi izmaklo kontroli i okrenulo se protiv nas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *