VENEZUELA NA RUBU RATA

Smjenjivanje predsjednika Nicolasa Madura

Piše: Lena Božović, 2. g

U ponedjeljak, 4. veljače, šesnaest zemalja Europske unije, uključujući Hrvatsku, priznalo je Juana Guaidoa kao privremenog predsjednika nakon isteka ultimatuma dosadašnjem predsjedniku Venezuele Nicolasu Maduru. SAD, Kanada i 11 od 14 latinoameričkih zemalja prethodno su napravile istu stvar i potvrdile da podržavaju Gauidoa i mirnu promjenu vlasti na slobodnim i poštenim izborima. No, Maduro odbija čuti za takvu smjenu vlasti, kao i njegovi saveznici, među kojima se ističu Kina, Rusija i Turska. Maduro je već ranije proglasio Guaidovo proglašenje predsjednikom pokušajem državnog udara. U intervjuu koji je dao za španjolsku televiziju, Maduro je upozorio američkog predsjednika Donalda Trumpa da će Bijelu kuću „umrljati krvlju” ako nastavi svoju „strategiju promicanja državnog udara” kojim bi ga zbacio.

Stani. Stani, Trumpe! Stani upravo tamo! Radiš pogreške koje će tvoje ruke umrljati krvlju i imat ćeš predsjedništvo umrljano krvlju. Zašto bi htio reprizu Vijetnama? dramatično je upozorio u svom borbenom intervjuu.

Madurovo upozorenje, a neki bi rekli i prijetnja, ipak nije bilo ničim izazvano. Trump i članovi njegove vlade su, naime, u više navrata naglasili da su oko krize u Venezueli „sve opcije na stolu”, uključujući i vojnu intervenciju. Savjetnika za nacionalnu sigurnost, Johna Boltona, na konferenciji za novinare kamere su uhvatile kako u ruci drži notes s bilješkom o slanju „5000 vojnika u Kolumbiju”.

Maduro je naslijedio pokojnog predsjednika Huga Chaveza 2013. godine, a za vrijeme prvog mandata u prosvjedima protiv njegove vlasti ubijene su stotine, a gotovo milijun ljudi pobjeglo je iz upropaštene zemlje. UN drži da je ovo masovno iseljavanje Venezuelaca najveća seoba u novijoj latinoameričkoj povijesti. Nestašica lijekova, hrane, struje i vode te policijsko i vojno nasilje na ulicama doveli su do nezapamćene humanitarne katastrofe. Bolton je u intervjuu prije nekoliko dana naglasio da vojna intervencija SAD-a i južnoameričkih saveznika poput Brazila i Kolumbije nije neizbježna i da je cilj Washingtona mirna smjena vlasti.

Hoće li doći do rata u Venezueli? To prije svega ovisi o samoj Venezueli, odnosno o njezinoj vojsci. Hoće li ona ostati vjerna Maduru ili ne? Vojno zapovjedništvo već je javno stalo uz njega i odbacilo Guaidovo proglašenje predsjednikom, ali u međuvremenu je jedan visokorangirani general zračnih snaga, Esteban Yanez Rodriguez, u izjavi objavljenoj na Twitteru, priznao Guaidoa i pozvao vojsku da učini isto. Odmah je proglašen izdajicom, što znači da mu je budućnost zapečaćena ako Maduro ostane na vlasti.

Mogući su scenariji:  1) Vojska staje uz Guaidoa. Maduro odlazi. Novi izbori. 2) Nitko ne slijedi Rodrigueza. Maduro ostaje. Represija postaje još gora. 3) Vojska se podijeli. Građanski rat. 63% Venezuelaca podržava „sporazum kojim bi se predsjednika Madura udaljilo s vlasti”, ali ne i vojnu intervenciju izvana.

Vjernost vojske Maduru ovisi o više faktora. Jedan od njih su njihovi materijalni interesi, ali još važnije je imaju li vojni zapovjednici osobni interes u opstanku režima. Prednost Venezuele je, što se režima tiče, to što narod nije etnički podijeljen. Umiješanost vojske u kriminalno ponašanje režima samo jača njihovu odanost. To je, prema svemu sudeći, slučaj i u Venezueli – osim što je vojska ubila znatan broj prosvjednika proteklih godina, uključena je u unosne poslove krijumčarenja droge. Drugi je važan faktor procjena vojnog vrha može li režim preživjeti i ima li političku volju učiniti što god treba kako bi opstao. Treći je faktor pitanje mogu li zapovjednici održati disciplinu, hijerarhiju i jedinstvo snaga, jer zapovjednici mogu biti potpuno odani Maduru, ali to neće puno značiti ako se vojnici masovno pobune i odbiju naredbe. Četvrti je ključan faktor stav šire javnosti o Maduru, pogotovo ako su i sami vojnici i niži časnici slabo plaćeni i dijele ekonomske nevolje naroda.

Sve to znači da je ishod i dalje vrlo neizvjestan. No, ako dođe do rata, to bi moglo izazvati rijetko viđeno previranje na svjetskim tržištima nafte, s obzirom na to da Venezuela ima najveće potvrđene rezerve nafte na svijetu. Rat bi i izravno i neizravno naštetio SAD-u, koji, suprotno uvriježenim zabludama o sankcijama, uvozi ogromne količine venezuelanske nafte –ova je zemlja  četvrti najveći izvor nafte koju SAD uvozi, a skoro 40% venezuelanskog izvoza nafte otpada upravo na SAD. No, rat bi mogao dovesti do potpunog prekida proizvodnje nafte u Venezueli i uništenja njezine industrije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *