Kako tabletima probuditi genijalca u učeniku

Ove godine zagrebačka je V. gimnazija ušla u eksperimentalni program nazvan „Škola za život“

 

piše: Fran Maček, 2. f

Riječ je o reformi  koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja ponudilo kao veliko rješenje svih navodnih problema hrvatskog obrazovnog sustava, no mnogi profesori i učenici ne dijele njihovo mišljenje.

Naime, ovom se reformom primarno mijenja sam način provedbe nastavnog programa: učenici više neće toliko pisati u bilježnice, već će se koristiti tabletima. Ovim potezom želi se „osuvremeniti“ hrvatsko školstvo kako bi postizalo rezultate po uzoru na razvijene zemlje Europske unije, no, ono što je tvorcima te ideje očito promaklo je kako većina tih zemalja pokušava udaljiti učenike od raznovrsnih ekrana s kojima su u svakodnevnom kontaktu: u mnogim je francuskim školama, primjerice, zabranjeno nositi mobitele na nastavu. Ali kako mi obvezno moramo zaostajati za tim razvijenim zemljama, tek sada moramo uvesti tablete u nastavu da za kojih 10, 15 godina shvatimo kako je jedino kreativno razmišljanje koje će učenici time postići kako da sakriju od profesora da se umjesto nastavom na tabletu bave obaranjem svojih rekorda u kojekakvim igricama.

Upravo je ta komponenta kreativnog razmišljanja od izrazite važnosti ovoj reformi. Naime, oni očito misle da se mi na nastavi bavimo šesterosatnim prepisivanjem ispraznih podataka u svoje bilježnice, no da vide kako su učenici V. gimnazije sposobni u jednom nastavnom satu kvalitetno interpretirati neko književno djelo, ustanoviti određenu fizikalnu zakonitost ili voditi diskusiju o nekoj zanimljivoj etičkoj dilemi, mišljenje bi im se zasigurno promijenilo. Mnogi mogu kao svjedoci iz prve ruke potvrditi kako nijedan tablet dosad nije pridonio rješavanju nekog od tih problema.

Još jedna jedinstvenost ove reforme je da se, za razliku od svih dosadašnjih obrazovnih reformi, bavi masama, i to ne mesa ili krumpira, već udžbenika. Tako je ove godine otpao slavni udžbenik latinskoga jezika „Orbis romanus“, koji je svaki učenik u prvim dvama razredima uglavnom poznavao od prve do tristote stranice te uz čiju je pomoć naučio ovaj jezik često bolje i od učenika Klasične gimnazije. Zamijenjen je jednom otužnom tankom knjižicom za koju su mnogi ustanovili da je primjerenija petom razredu osnovne škole nego jednoj ozbiljnoj gimnaziji.

Prema anketi 36% ispitanika smatra kako je uvođenje tableta dobra ideja, 42% njih se protivi ideji, a 22% ispitanika nema mišljenje o problemu.

Naravno da ovakav pristup školstvu ne štedi ni lektire. Učenici su do prije nekoliko desetljeća čitali „Ilijadu“ i „Odiseju“ u petom razredu osnovne škole, a sada se čitaju u gimnaziji. No, ova reforma planira lektire svesti na nekakvu smiješnu sjenu pravog gimnazijskog lektirnog popisa, u kojoj za Homera ima još manje mjesta, a za Eshila i Salingera možda uopće nema. Jer, zašto bi učenici gubili vrijeme na čitanje najvećih književnih djela u povijesti kad mogu svoju kreativnost puno bolje razviti igranjem „Flappy Bird“ na tabletu?

Važno je uočiti da su efekti ovog eksperimentalnog programa još uočljiviji u strukovnim školama koje ga primjenjuju. U tim školama se, naime, želi u potpunosti ukinuti povijest i time uništiti ravnoteža koja je dosad tamo postojala između strukovnih i općeobrazovnih predmeta, što je korak prema fahidiotizmu. Prema velikim reformatorima, povijest nije uopće potrebna za tri četvrtine hrvatskih srednjoškolaca te se stotine profesora tih škola nalazi pred otkazom. Nikoga ne smeta što će ti učenici jednog dana postati biračko tijelo, a to je status koji se najbolje dobiva uočavanjem povijesnih obrazaca te njihovom primjenom na sadašnje situacije. Posebno je zanimljivo kako je hrvatska ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak vrlo bliska krugu hrvatskih političara koji stalno prigovaraju kako određene političke stranke manipuliraju neobrazovanim glasačima, što je problem kojemu ovom reformom pridonose.

Zadrani strahuju da bi određeni nastavnici novom reformom mogl ipostati nepotrebnima.  Zamjenjujemo li ljude strojevima?

Svatko od nas trebao bi se zapitati pridonosi li ova obrazovna reforma, pomalo prepotentno nazvana „Školom za život“, stvarnoj pripremi učenika za rješavanje životnih problema koji ih čekaju, ili daljnjoj zombifikaciji učenika,već ionako opasno udaljenih od stvarnosti. Možda je bolji način približavanja slavnom finskom školstvu pokušaj  da se učenici udalje od mentaliteta kako im je sve što rade u školi nepotrebno te da se usredotočimo na kvalitetu sadržaja udžbenika, a ne na njihovu masu.

Mnogi profesori i učenici smatraju da „Škola za život“pridonosi samo nepotrebnoj kompjutorizaciji mladih,već ionako dovoljno zatupljenih svakakvim ekranima.

Dodatak: Komentari učenika na ideju digitalizacije nastave tabletima

Neki su učenici zadovoljni ovim prijedlogom:

 

“Mislim da je uvođenje tablet vrlo dobra stvar jer olakšava učenicima učenje te praćenje nastave.”

“Uvođenjem tehnoloških pomagala pridonosimo modernizaciji nastaveo lakšavajući shvaćanje gradiva novim generacijama.”

“Današnja razvijena tehnologija ima veliku mogućnost potaknuti bržu memorizaciju nekih informacija putem raznih igara.”

Drugi ipak imaju poveće prigovore na njega:

 

“Za tablet mislim da su nepotrebni dodatci u učenju i da odvraćaju pažnju učenika te usprkos radu s njima u osnovnoj školi nikad nisam dobio dojam da čine nastavu zanimljivijom.”

“Ne vidim kako bi mi kao učenici od toga profitirali.”

“Mislim da je to dobra ideja, loše isplanirana, I još lošije izvedena.”

Treći su, pak, podijeljenog mišljenja:

“Mogli bi se uvesti, ali vjerojatno će se pokvariti za mjesec dana te je pitanje hoće li učenici stvarno raditi na njima.”

“U principu se slažem, ali ima načina da se zloupotrebljavaju.”

A jedna je učenica očito dubinski proučila problem te jasno iznijela svoje opsežno mišljenje o njemu:

“Funkcija tih tableta u školi mi baš i nije jasna. Što se njima može lakše naučiti, a da se dosad nije moglo bez njih? Jedino što će se njima lakše postići jest da će učenici zaboraviti držati olovke te kak izgleda prava knjiga. “Škola za život” bi kao takva imala smisla tek kad bi tablet stvarno služili kvalitetnijem i bržem učenju, a ne informatizaciji školstva čisto zato da javnost ne može reći da Ministarstvo nije poduzelo ništa za modernizaciju sustava. Osim tableta, odlučili su “modernizirati” kurikul tako da skoro pa izbace latinski, koji je valjda toliko zastario da za njega nema mjesta u školama budućnosti, iako se europska civilizacija i većina današnjih indoeuropskih jezika temelje upravo na antičkoj kulturi i klasičnim jezicima.”

 

Napomena: Ovaj je novinarski rad prošao na županijsku razinu Lidrana 2019.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *