80 godina uz Toma i Jerryja

piše: Regina Sjauš

Već 80 godina imamo priliku gledati i zabavljati se uz jedan od najpopularnijih animiranih filmova. Animirani filmovi o Tomu i Jarryju ne samo da su nezaboravan dio djetinjstva mnogih ljudi, nego pružaju zabavu za sve uzraste. Od brojnih odraslih do djece iz vrtića, većina će znati ispričati scenarij crtića. Uz toliko široku publiku dolazi do sukoba mišljenja, pa tako mlađa publika češće preferira Jerryja u odnosu na Toma, dok ostali smatraju Toma  junakom.

Sadržaj ovog filma, odnosno niza filmova mogao bi se definirati kao poslovica „Igra mačke i miša“, u ovom slučaju Toma i Jerryja. Toma se sve češće definira kao junaka koji samo pokušava ispuniti želje svoga vlasnika. Prilikom gledanja bilo koje epizode vidimo iziritiranog Toma kako se pokušava riješiti Jerryja. Tomova vlasnica želi se riješiti Jerryja te to dovodi Toma na osmišljavanje zavjera kako kako bi ga se riješio. Prema stereotipu Tom često koristi sir kako bi namamio Jerryja izvan rupe, no Jerry je mudar te se Tomov plan uvijek izjalovi. Jerry  uspijeva zadržati svoj dom blizu hladnjaka (koji je ujedno i uzrok egzistencijalnog „rata“), dok Tom jauče od boli. Gotovo svi znaju ovu priču, no priča iza kulisa i nije toliko različita. Također se svodi na egzistenciju koju je bilo teško osigurati u vrijeme hladnog rata. Od osvajanja Oscara do tajne produkcije iza željezne zavjese hladnog rata, „Tom i Jerry“, koji su upravo navršili 80 godina, postali su jedan od najpoznatijih svjetskih animiranih crtića.

„Tom i Jerry“ nastali su iz očaja, jer MGM-ov odjel za animaciju dotad nije imao uspjeha u animiranim filmovima. Bill Hanna i Joe Barbera odlučili su kreirati animirani film koji bi mogao parirati animiranim filmovima drugih studija, poput filma „Mickey Mouse“. Iz dosade su se B. Hanna i J. Barbera, obojica ispod 30 godina, odlučili za jednostavan crtež mačke i miša s jednostavnim konceptom prikazivanja sukoba između njih. Odlučili su se na ovaj prikaz iako je film na tu tematiku bio dosta čest. „Puss gets the Boot“ bio je njihov prvi film, a izišao je 1940. te je odmah postao veliki hit. „Puss gets the Boot“ čak je nominiran za Oscar za najbolji kratki animirani film. Hanna i Barbera nisu dobili zasluge za film. Menadžeri su im isprva rekli da je uspjeh kratkotrajan te da bi umjesto da nastave s tematikom mačke i miša trebali osmisliti druge, malo originalnije ideje. Tako se u jednom trenutku činilo da je ideja o „Tomu i Jerryju“ zamrla prije nego što je doživjela svoj vrhunac. Stav menadžera promijenilo je pismo jednog utjecajnog redatelja iz Texasa. Poslao je pismo MGM-u u kojemu je pohvalio animirani film te se pitao kada će moći vidjeti još jedan od tih „Divnih crtanih filmova mačke i miša“. To je bilo presudno i tako su Jasper i Jinx postali Tom i Jerry.

Prilikom snimanja drugog filma Barbera i Hanna dogovorili su se da će njihov animirani film biti bez međusobnog dijaloga između likova. Prema uzoru na Charlieja Chaplina smatrali su da film ne treba dijalog kako bi bio humorističan te su se više usredotočili na glazbu kao prikaz raspoloženja uz povremene Tomove vriskove. U sljedećih 20 godina Hanna i Barbera osmislili su 100 ovakvih animiranih filmova. Zbog troškova i spore proizvodnje godišnje je izlazilo samo nekoliko filmova. Crteži na kojima se temelje likovi Toma i Jerryja možda izgledaju jednostavno, no uspjeli su osvojiti 7 Oscara.

Sredinom pedesetih nastupilo je teško razdoblje za „Toma i Jerryja“. Producent Fred Quimby otišao je u mirovinu te su  Hanna i Barbera preuzeli Odjel za animirane filmove MGM-a. U to vrijeme MGM je odlučio smanjiti proračun. MGM je mislio da (zbog porasta popularnosti televizije) mogu jednako zaraditi na prikazivanju starih filmova koliko i na prikazivanju novih. Tako je MGM 1957. zatvorio odjel u kojemu su radili Hanna i Barbera, što ih je natjeralo da osnuju svoju produkciju. Nekoliko godina kasnije MGM je odlučio ponovno pokrenuti snimanje „Toma i Jerryja“, ali bez originalnih Hanne i Barbere. Uskoro su prebacili svoj studio u Prag kako bi smanjili troškove.

Novi animator zadužen za „Toma i Jerryja“ bio je Gene Deitch. Tijekom snimanja remakea bio je ograničen malim proračunom i neupućenim osobljem. Njegov je studio također snimao potajno epizode drugih animiranih filmova („Popeye“). Najveći problem Deitch je upravo ovako opisao „Zbog željezne zavjese, animatori u studiju ovdje u Pragu nikada nisu ni vidjeli crtani film Tom i Jerry“. Deitch je snimio 13 filmova. Fanovi su bili izrazito nezadovoljni. Prozvali su njegovih 13 filmova najgorim filmovima te je Deitch čak primio i prijetnje smrću.

Nakon njega „Tom i Jerry“ je preuzeo Chuck Jones. On je promijenio izgled likova. Tomove obrve postale su gušće te mu je lice postalo više iskrivljeno. Smatra se da je na razvoj Tomova lika jako utjecao „Grinch“ koji je Jones također animirao.

Hanna i Barbera su se sedamdesetih vratili u produkciju „Toma i Jerryja“. U to vrijeme stariji filmovi „Tom i Jerry“ smatrali su se suviše nasilnim i neprilagođenim tadašnjem ugođaju i društvu. Novi filmovi nikad nisu doživjeli uspjeh kao stariji, ali svejedno su bili dosta popularni. U zadnjih 20 godina počelo se govoriti i rasističkim prikazima u filmovima. Danas su svi rasistički prikazi u „Tomu i Jerryju“ ili zamijenjeni drugim likovima ili se filmovi više ne prikazuju. Filmovi „Tom i Jerry” i dan-danas su vrlo popularni. The Warner Brothers,  koji sada imaju prava na „Tom i Jerry“ planiraju objaviti live-action „Tom i Jerry“ prije  Božića ove godine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *