Nismo li zaslužili katastrofu? Problematika vezana za globalno zatopljenje

piše: Katarina Car

Čula sam za izreku da je pogrješka koja se ponovi dva puta, odluka. Je li ista situacija i s nama i našim planetom? Možemo li mi išta više napraviti da bismo spriječili daljnju štetu ili bismo za vlastito dobro, ali i dobro budućih naraštaja, trebali obustaviti sve „pothvate“; jer nismo li se već „dovoljno napravili“? Zagađivanje svijeta koji nas okružuje dovelo je do različitih negativnih posljedica poput globalnog zatopljenja. Razine mora rastu, ledenjaci se tope, a životinjske vrste nestaju. Mnogi čimbenici dovode do zagrijavanja Zemlje, kao što su primjerice efekt staklenika ili pretjerana sječa šuma. Na pitanje tko je odgovoran za ovakvo stanje, odgovor je mi! Sve su češći prosvjedi za klimu i druge vrste „osvješćivanja“ svijeta o istinskoj propasti koja nam svima prijeti ukoliko nešto ne poduzmemo. No, je li moguća promjena? Nije li prije istina da nikoga uistinu nije niti briga za probleme koji nastupaju „jednog dana“, „u bliskoj budućnosti“, „uskoro“…? Ljudi često ništa ne poduzimaju vezano za vlastite „svakodnevne katastrofe“, koje nastupaju iako su „znali njihov točan datum“, odnosno sa sigurnošću su znali da će nastupiti. Nije li nerealno očekivati od mase materijalista (oko 7, 5 milijardi ljudi) u svijetu konzumerizma, kapitalizma i novog imperijalizma da steknu „ekološki prihvatljive“ navike? Vjerujem da pola današnjih ljudi ne shvaća, a niti ih ne zanima ugroženost okoliša i prirode jer su isti ti ljudi danas okruženi zgradama, asfaltom i betonom.

Efekt staklenika problem je koji pridonosi globalnom zatopljenju. Razni ispušni plinovi, poput onih iz automobila ili tvornica, odlaze u atmosferu i blokiraju odlazak topline sa Zemlje u svemir. Veliku opasnost predstavlja metan kao moćan staklenički plin, a njegova se koncentracija u atmosferi konstantno povećava, kao što je slučaj i s ugljikovim dioksidom. Međutim, njegov uspon nije stabilan i ujednačen. Tijekom ranih dvijetisućitih količina tog plina se na neko vrijeme stabilizirala. No, 2007. g. njegova je koncentracija naglo skočila, a daljnji uspon zabilježen je 2014. godine. Razina metana se i dalje brzo povećava i značajno ugrožava borbu protiv zagrijavanja Zemlje. „Zabrinjavajuće je što se tempo povećanja približava najpesimističnijem scenariju“, ukazala je Marielle Saunois saSveučilišta Versailles Quentin.Metan je drugi po značaju plin s efektom staklenika koji je proizvod ljudske djelatnosti, pridonosi zagrijavanju s 20 posto, ima 28 puta jači efekt na globalno zagrijavanje odugljikova dioksida, iako se manje zadržava u zraku, nekih desetak godina. U Sibiru i arktičkom podmorju nalazi se oko 1600 milijardi tona metana, što je otprilike dva puta više nego što tog plina ima trenutno u atmosferi. Nastao je raspadanjem živih bića, životinja i biljaka u prahistorijskim močvarama. Kako čovjek neprestano zagrijava planet, tako se otapa sve više leda, a time ioslobađa metan koji je dosad bio zarobljen u ledu. Pitanje je koliko će ga se osloboditi i kojom brzinom.Rezultat ovog procesa može biti jednak uništenju planeta. Osim štetnih plinova, nedostatak šuma također je jedan od uzroka jer nema drveća koje bi upijalo ugljikov dioksid, odnosno postojeće šume se uništavaju bez ikakve grižnje savjesti.Jedna od negativnih posljedica također su i pretjerano obilne oborine ili pak njihov nedostatak. U nekim područjima svijeta sve je veći broj poplava, tajfuna i uragana, dok se drugi suočavaju s velikim sušama i planinama bez snijega. Ledenjaci se otapaju velikom brzinom. Smatra se da će do kraja stoljeća razina mora narasti za oko 1 metar, a temperatura na Zemlji za oko 1,5 do 5,8 stupnjeva.

Nedavno smo svi čuli za „Štrajk za klimu“ koji se održao i u Hrvatskoj, a inicijativu je potaknula šesnaestodišnja Šveđanka Greta Thunberg koja je pokrenula milijune mladih širom svijeta. Sama je prošlog ljeta pokrenula inicijativu štrajkajući svaki petak ispred parlamenta u Stockholmu kako bi apelirala na zastupnike da učine više u borbi protiv klimatskih promjena. Nekoliko mjeseci poslije, od Sydneyja do Bruxellesa, Berlina, Den Haaga i Londona, tisuće srednjoškolaca odaziva se na njezin tjedni poziv na štrajk za klimu, prosvjedujući gradskim ulicama i pozivajući da se „spasi našu budućnost”. „Naša kuća gori, želim da počnete paničariti”…, rekla je Greta.

Mislim kako nije upitno „gori li kuća“ pitanje jest je li ikome u interesu da je ugasi. Sve se više apelira na štetnosti paljenja šuma (deforestacije kojom se stvaraju što veće površine za obradu, sadnju raznih kultura, a time i dodatan profit kompanija), povećanja ugljikovog dioksida i metana (koje uzrokuju brojna industrijska postrojenja, npr. mesna industrija) te se kao posljedica emitiranja tih plinova javlja svima poznati „učinak staklenika“ koji dodatno zagrijava Zemlju i topi ledenjake, čime se podiže razina mora. „Treba nam zelena revolucija, klimatski neuspjeh bit će skup“, na taj način Europska unija pozvala je na otvaranju klimatskog samita u Madridu na „zelenu revoluciju”, upozorivši da će nedjelovanje dugoročno biti puno skuplje nego proaktivan pristup.

No, zanimljivo je kako u ovom našem današnjem „ludom“ i kontradiktornom svijetu neki ljudi čvrsto poriču postojanja globalnog zatopljenja kao problema koji bi nas mogao (u budućnosti) stajati života. Neki znanstvenici tvrde da je na Zemlji moralo doći do zatopljenja jer je prethodno bila u „mini ledenu dobu“ (navodno se Zemlja počela zagrijavati od 1850. g.) pa je ovo samo bezopasan prirodni proces. Neki znanstvenici misle da je zapravo došlo do pogrješaka pri matematičkim kalkulacijama pa se Zemlji zapravo bliži razdoblje ozbiljnog klimatskog zahladnjenja. Naš geofizičar s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Branko Grisogono, smatra da je priča oko Grete Thunberg medijski prenaglašena, a i nije uvjeren da će mlada aktivistica uz potporu svojih vršnjaka i poklonika puno postići u zaustavljanju klimatskih promjena. „Svjetska politika, pa i ona klimatska“, kaže, „ipak ovisi o ekonomskim magnatima željnim zarade koja je i u ovoj priči ipak ključna.“ Upravo zato, Grisogono je pesimist u pogledu borbe čovječanstva protiv klimatskih promjena. „Nakon što je SAD izašla iz klimatskog sporazuma, a Kina i Indija premalo čine na tom polju, promjene klime su ubrzane, i svjedočimo da se neke promjene ubrzavaju više nego se očekivalo.“ Vidimo da promjene idu brže nego što se očekivalo prije četiri do pet godina, i u pogledu porasta globalne temperature i topljenja leda, odnosno podizanja razine mora u oceanima. Nema naznake da bi dogovora na svjetskoj razini moglo biti, a svjedočimo da zagađenje u Kini i Indiji raste, Australija i dalje izvozi puno ugljena, Amazonom bukte požari…

Greta Thunberg, štogod tko mislio o njoj, ima potpuno pravo. „Iduće je desetljeće ključno“, potvrđuje Grisogono, „u tome hoće li se čovječanstvo osvijestiti ili ne.“ Ako se to ne dogodi, promjene će biti nezaustavljive. „Kad bi se dogodila promjena klimatske politike, ako bismo sad prestali s onime što činimo, pozitivni efekt osjetio bi se tek za 150 godina“, zaključuje i dodaje kako Europa u tome ne može puno pomoći, jer nije toliko energetski bitna.

Zaključila bih s tim da je svaka pozitivna promjena dobro došla i ukoliko je takva, treba joj ići ususret i naravno da svatko od nas može pomoći tako da reciklira, da pješačimo, da počnemo koristiti obnovljive izvore energije te uzgajamo hranu u vlastitim vrtovima… No, budimo realistični samo na trenutak! Ovo je svijet korupcije i materijalizam gdje smo svi mi samo brojevi i sitni pijuni, a nama upravljaju masovne korporacije bilijunskih vrijednosti koje se ne brinu za potrebe malog čovjeka, a kamoli svijeta sutra ili danas. Ne mislim da trebamo stati, nego zastati i razmisliti nismo li dio neke veće obmane i kuda sve to vodi, može li se išta promijeniti. Mislim da je borba za bolje sutra utopistička ideja, stvarnost je naša svakodnevica u kojoj smo mi, nažalost, smo promatrači/sudionici.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *