KISELE KIŠE

ŠTO SU KISELE KIŠE?

piše: Zrinka Mihaljević, 2.E

Kisela kiša ja svaka oborina koja ima višu kiselost (nižu vrijednost pH) od one očekivane iz prirodnih izvora (pH vrijednost oko 5). Uzroci nastanka kisele kiše nisu sasvim jasni. U nekim područjima uzrokom su dušikovi oksidi, u drugima sumporovi oksidi, koji nastaju izgaranjem ugljena ili naftnih derivata, primjerice u termoelektranama, automobilskim motorima te u postrojenjima za dobivanje i pročišćivanje kovina, a s vodenom parom iz zraka stvaraju dušičnu, odnosno sumpornu kiselinu.

1980-ih godina prošlog stoljeća se počelo govoriti o “kiseloj kiši“. Zakiseljavanjem tla i vode kisela kiša šteti šumama (umiranje šuma), poljodjelskim kulturama, životu u tlu i vodi (ugibanje riba) te ljudskomu zdravlju (preko pitke vode i prehrambenog lanca). Glavnu odgovornost za opterećenja uzrokovana kiselim kišama snose termoelektrane, dim iz kućanstva i ispušni plinovi u prometu. Štete nastale djelovanjem kiselih kiša obično nastaju sasvim daleko od stvarnih štetnih izvora. Ako pH vrijednost u inače jako čistim brdskim potocima i jezerima prijeđe u kiselo područje može doći do izumiranja riba i drugih organizama. Dospije li kisela kiša u tlo, mogu se oslobađati teški metali koji mogu opteretiti podzemne vode, a time i pitku vodu te na taj način se čovjek izlaže pojačanom unošenju teških metala u organizam.

Pri procesima sagorijevanja nastaju sumporov dioksid, dušikovi oksidi i drugi plinovi koji pospješuju nastajanje kiselina. Takvi slobodni nemetalni oksidi se oksidiraju u vlažnoj atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i dušičnu kiselinu. Ove tvari se otopljene nalaze u zraku i na zemlju padaju sa padalinama. Sumporov dioksid je jedna od najštetnijih tvari u zraku. Radi se o plinu bez boje, ali jakog i neugodnog mirisa koji kod ljudi djeluje na dišne organe. U zimskim mjesecima visoka koncentracija sumporovog dioksida u zraku zajedno sa prašinom koja se nalazi u zraku čini smog. Sumporov dioksid se pretvara u sumpornu kiselinu i u spoju s vodom čini kiselu kišu. Ugradnjom pročišćivačkih uređaja na termoelektranama smanjena je emisija sumporova dioksida. Osim što je štetan za ljude, sumporov dioksid je također štetan za biljke tako što remeti proces fotosinteze i zbog toga dolazi do oštećenja lišća (izumiranje šuma).

Povećanjem kiselosti tla se iz tla ispiru mineralne tvari kao što su magnezij, kalij i kalcij. Tako dolazi do drastičnog smanjenja pH vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica kemijskih procesa nastaju ioni koji imaju štetno djelovanje na korijenje biljki i tlo. Posljedice kiselih kiša na biljke ovise o biljci, primjerice posljedice kiselih kiša na igličasta drveća su oštećenja iglica, pupoljaka i mladih klica, kore, drveta, rasta, korijena te slabljenje otpornosti na mraz, infekcije, štetočine itd. Uz to se povezuje izumiranje šuma. U jezerima može doći do izumiranja mikroorganizama i biljki i na kraju cijelog ekosustava. Na građevine kisele kiše utječu tako što dolazi do pojačanog raspadanja kamena što je uzrokovano viškom protona u kišnici. Kisele kiše uzrokuju zagađenje vode, tj. zagađenje zraka koje se prenosi do tla ili vodenih površina. Kako se povećava količina ugljikovog dioksida u atmosferi globalnim zagrijavanjem, sve veća količina toga plina reagira s morskom vodom, zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika te se tako povećava kiselost površinskog sloja mora (što uzrokuje izumiranje života u moru). Dvije postaje iz Hrvatske, Puntijarka i Zavižan uključene su u EMEP program od 1978. godine (koji obuhvaća mjerenja i daljinsko modeliranje onečišćenja, što pomaže daljnjem smanjenju utjecaja kiselih kiša).

Acid Rain: Causes, Effects and Solutions | Live Science

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *