Borilački sportovi

Hrvanje

Piše: Leonarda Zbiljski, 2.e

Hrvanje je borilačka vještina te standardni olimpijski sport. Radi se o borbi dva hrvača čiji je cilj savladati protivnika koristeći različite zahvate. Pri tome su zabranjeni udarci bilo koje vrste. Profesionalno hrvanje vrlo je popularan i medijski privlačan sport. Nalazi se u programu modernih Olimpijskih igara od prvih dana pa sve do danas.

 Hrvanje je jedan od najstarijih sportova (prakticiran je još u doba stare Grčke). Bilo je razvijeno već u razdoblju primitivnih naroda. Stari Egipćani poznavali su sve hrvačke zahvate koji se i danas primjenjuju. Asirci i Babilonci vježbali su hrvanje u sastavu vojnog odgoja. Također je bilo poznato i u staroj Kini i Indiji. U antičkoj Grčkoj postojale su hrvačke škole. Hrvanje je kao dio pentatlona bilo na programu Olimpijskih igara od 708. pr. Kr., a 648. pr. Kr. pankration (kombinacija hrvanja i boksa) uveden je u Olimpijske igre. U starom se Rimu njegovao slobodniji oblik hrvanja. Najprije u odgoju mladih patricija, a kasnije kao borba gladijatora. Hrvanje je također bilo rašireno u srednjem vijeku. U mnogim su se zemljama održali stari oblici pučkoga hrvanja (npr. u Japanu sumo, a u Makedoniji, Bugarskoj i Turskoj pelivansko hrvanje, podrijetlom iz Perzije). Catch-as-catch-can je poseban grub način nenatjecateljskoga slobodnoga hrvanja. Pariški studenti priredili su prvu javnu hrvačku športsku priredbu 1872. Grčko-rimski stil hrvanja bio je na programu prvih modernih Olimpijskih igara 1896., slobodni stil 1904., a oba su stila stalno na programu od 1908.

                Svakako možemo reći da je hrvanje tradicionalni sport. Razvilo se u velikom broju pravila i stilova, od juda, sumo hrvanja, do različitih slobodnih stilova. Često se koristi u vojničkom treningu (tvz. prsa u prsa). Svim tim stilovima zabranjeno je udaranje protivnika nogama, rukama, laktovima ili glavom te nesportski potezi kao što su ugrizi, grebanje, zahvati prema genitalijama i sl. Razlika između stilova je u načinu trajanja borbe (trajanje i broj perioda), popisu dozvoljenih zahvata, bodovanju pojedinih zahvata i sl.

                Cilj hrvačke borbe ovisi o samom silu borbe. Jedan od ciljeva je napraviti takav zahvat kojim se protivnika sruši na pod i dovede u potčinjen položaj. Jedan od najčešćih je zahvat tuš koji opisuje situaciju u kojoj je hrvač protivnika uspio položiti na leđa na način da su protivniku obje lopatice čvrsto pritisnute na podlogu. Još neki primjeri ciljeva hrvačke borbe su: oboriti protivnika na pod, podići protivnika iznad visine glave, postići da protivnik dodirne pod bilo kojim drugim dijelom tijela osim stopalima ili ga izgurati izvan prostora predviđenog za borbu (pravilo u sumo hrvanju) te dovesti tijelo protivnika u potčinjen položaj na neki drugi propisani način.

                Danas su poznata dva prihvaćena stila borbe u hrvanju u olimpijskom programu. To su slobodni stil te grčko-rimski stil. Slobodnim stilom se natječu i žene. Glavna razlika između ta dva stila je da je u grčko-rimskom stilu dozvoljeno hvatanje protivnika isključivo iznad pojasa, dok je u slobodnom stilu dozvoljeno vršiti zahvate na cijelo tijelo. Natjecatelji su u hrvanju podijeljeni po težinskim kategorijama. Nedopušteni su zahvati koji bi mogli uzrokovati bol ili ozljedu. Žene: do 48 kg, 51 kg, 55 kg, 59 kg, 63 kg, 67 kg, preko 67-72 kg. Muškarci: 50-55 kg, 60 kg, 66 kg, 74 kg, 84, 96 i 96-120 kg. U hrvanju protivnici se bore goloruki uz pomoć vlastite fizičke snage.

                Periodi borbe traju tri minute. Borba se najčešće odvija u tri perioda. Pobjeđuje onaj hrvač koji je ostvario prednost barem u dva perioda. Ukoliko jedan hrvač pobijedi u prva dva perioda, automatski se proglašava pobjednikom i borba završava. Ukupan broj osvojenih bodova nije presudan. Npr. ako je u nekoj borbi rezultat po periodu bio 2:1, 0:4 i 1:0, ukupni rezultat je 3:5. Pobjeđuje hrvač koji je pobijedio u dva perioda, a to je u ovom slučaju onaj koji je osvojio 3 boda.

                Borba se odvija na hrvačkim strunjačama propisanih dimenzija uz prisustvo sudaca. Od opreme hrvači koriste trikoe i odgovarajuću laganu obuću. Ponekad se koriste i posebni štitnici za uši radi sprječavanja ozljeda ušiju prilikom čvršćih zahvata.

                 U Hrvatskoj se hrvanje počelo razvijati potkraj XIX. st. (u okviru zagrebačkoga Sokola). 1905. u Zagrebu je Max Leidinger osnovao prvi teškoatletski klub Atlas. Nakon toga osnovalo se mnogo klubova. Već 1912. održano je prvenstvo Hrvatske i Slavonije, a 1922. prvenstvo Zagreba. Nakon II. svjetskog rata prvo prvenstvo Hrvatske održano je 1945.Teškoatletski savez Hrvatske osnovan je 1949., a od njega se Savez hrvačkih športova Hrvatske odvojio 1963. Među najuspješnijim klubovima bili su Lika iz Zagreba i Gavrilović iz Petrinje. Novoosnovani Hrvatski hrvački savez član je Međunarodne organizacije udruženog hrvanja od 1992. Najuspješniji hrvatski hrvači bili su M. Nenadić (3. na Olimpijskim igrama 1972., europski prvak 1969. i 1970.), J. Čorak (2. na Olimpijskim igrama 1972., europski prvak 1969.) i V. Lisjak (1. na Olimpijskim igrama 1984.), Nenad Žugaj (3. na Svjetskom prvenstvu 2010.), Neven Žugaj (3. na Europskom prvenstvu 2005. i 3. na Svjetskom prvenstvu 2011.) i Tonimir Sokol (3. na Europskom prvenstvu 2010).

                American Wrestler: The Wizard je film iz 2016. godine. Snimljen je prema istinitom događaju. Glavni lik je Ali Jahani, 17-ogodišnji dječak koji je uspio pobjeći iz Irana oko 1980. Život mu je bio spašen, ali nije znao kakve ga prepreke očekuju na njegovom putu. Kada je došao u Ameriku bio je neprihvaćen, kao većina ljudi njegovog podrijetla. U školi se pridružuje hrvačkom timu te postaje prava zvijezda. Tijekom cijelog filma susreće se sa mnogo poteškoća, ali je odlučan promijeniti način na koji ga drugi ljudi vide. Osim što je ovo jako poučan film o životu, svakako se može naučiti puno stvari o hrvanju. Sažetak filma možete pogledati na sljedećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=Y5Rw7UQZs80.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *