A Star Is Born (1954.)

Recenzija filma A Star Is Born (1954.)

Piše: Tonka Musić, II.e

A Star Is Born jedno je od najpoznatijih filmskih naslova posljednjih nekoliko godina zahvaljujući četvrtom remakeu originalnog filma iz 1937, a remake iz 1954. često se drži jednim od najboljih.

U glavnim ulogama nalaze se Judy Garland i James Mason, poznata lica zlatnog doba Hollywooda, a režirao ga je George Cukor, poznat i po fimovima Little Women (1933.), David Copperfield (1935.), i Romeo and Juliet (1936.). Scenirast je bio Moss Hart, dok je glazbu za film skladao Ray Heindorf. Zanimljivo je da je film na premijeri trajao 182 minute, ali redatelj ga je odlučio skratiti te je kasnije prikazivan u 154-minutnoj verziji, no 1983.  film je restauriran te se od tada prikazuje u trajanju od 176 minuta, iako nisu pronađeni svi kadrovi tako da se u određenim dijelovima reproduciraju slike popračene dijalogom umjesto snimki.

Radnja započinje na jednoj dobrotvornoj zabavi, čiji je uzvanik Norman Maine, poznati hollywoodski glumac. U pijanom stanju gotovo upropaštava nastup mlade pjevačice Esther Blodgett, no zahvaljujući njezinoj snalažljivošću štete nije bilo. Norman se interesira za mladu pjevačicu i nagovara ju da napusti orkestar s kojim je pjevala i ostane na probnom snimanju. Studio mijenja Estherino ime i ona postaje Vicki Lester, a nakon mjeseci konobarenja, ona dobiva ulogu u vrlo uspješnom filmu, koji joj je osigurao put prema slavi. Norman i Esther se zaljubljuju i tako otpočinje njihova romantična veza, koju će ubrzo poljuljati Normanova sklonost prema piću.

Zvijezda filma je Judy Garland. Dokazala je svoj glumački talent mijenjajući svoj lik tijekom filma, od nježne djevojke, konobarice s velikim snovima do filmske dive pod pritiskom koji flimska industrija stvara na glumce i njihovo mentalno zdravlje. Naravno, pokazala je i svoje vokalne sposobnosti očaravajućim izvedbama u filmu. James Mason je kao izvrstan glumac  prenio emociju koju je njegov lik alkoholičar proživljavao, ali Judy ga je ipak zasjenila svjom velebnom izvedbom, a vjerojatno je tako dobro i izvela ulogu, budući da se u filmskoj industriji nalazila od malih nogu, prolazeći kroz pritisak snimanja istih scena desetak puta, glumeći po rasporedu bez obzira na osobne probleme dok je bila praćena novinarima po cijele dane, no sličnost između njezinog života i Normana je također zapanjujuća, jer je i sama imala velikih problema s ovisnošću, ukidanjem velikih uloga zbog nje, ostajući bez posla i ugovora, ne pronalazeći sreću u životu…

Ja jako volim modu i dizajn 50-ih godina prošlog stoljeća, tako da je bio pravi užitak gledati te divne kreacije prikazivane u filmu, imajući uvid u modu svih slojeva društva toga doba. Scenografija je vrlo raskošna, napravljene su replike pozornica, kazališta, više kuća, a neke scene su snimane u više potpuno različitih interijera kako bi odabrali savršenu koja će ući u film.

Harold Arden i Ira Gershwin dali su Judy šest divnih i zahtjevnih pjesama, a ona nije pjevala bolje u životu. Posebno je otala zapamćena pjesma The Man Who Got Away, koja se često smatra jednim od njezinnih najboljih nastupa.

Genijalna postava i produkcija stvorili su jedan od najboljih filmova toga zlatnoga doba Hollywooda očaravši gledatelje svojom jednostavnošću, emocijom i glazbom, a jedina zamjerka je što nisu propisnu čuvali ovaj klasik i uskratili nam šest minuta fantazije Judy Garland i Jamesa Masona.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *