SKRIVENA ISTINA

Stanje Zagreba u 2021. godini

piše: Fran Kramberger

Prošlo je već skoro godinu dana otkad je COVID-19 zahvatio Europu i naše živote pretvorio u preživljavanje. Početkom 2021. godine, zahvaljujući strogim mjerama i poštivanju njih, dnevni broj novozaraženih je sve manji, a slobodnih respiratora je sve više. Poboljšanje stanja je omogućilo povratak svih učenika u školu, dajući privid normale, no koliko je zapravo normalno stanje u Zagrebu?

U ožujku 2020. godine Zagreb je pogodilo nekoliko razornih potresa, od kojih je najjači bio jačine 5,5 po Richteru. Sa zgrada su padali crijepovi i dimnjaci, urušavali su se zidovi kuća, a serija manjih potresa koja je uslijedila kroz nekoliko mjeseci je samo dodala ulje na vatru. Neke su zgrade već predstavljale opasnost, a potres koji je uništio Petrinju i okolna mjesta u prosincu 2020. nije pomogao ni zagrebačkim ulicama.

 Činjenica je da nakon velikog potresa slijedi puno manjih kroz dugo razdoblje, što znači da se zemlja svakog trenutka može zatresti, ali ne možemo znati kada će to biti niti koliko će biti jako. Nervoza nam je trenutno usađena u tijela. Svaki auto koji prođe ulicom nas podsjeća na one grozne događaje od kojih silno strepimo. A zašto uopće toliko strahujemo od potresa? Dovoljno je spomenuti curicu koja je poginula onoga teškoga jutra u ožujku ili brojne ljude iz Petrinje i okolnih sela koji već mjesec dana nemaju svoj dom. Potres je iznimno opasan i ne treba ga olako shvaćati, no epidemiološko stanje u svijetu nažalost zasjenjuje njegovu pravu opasnost.

Vraćanje u školske klupe donosi nove upitnike vezane uz potres. Što ako potres zatrese dok su djeca u školi? Već u ponedjeljak kreću vježbe evakuacije, no to većini roditelja ne ulijeva sigurnost. U Zagrebu, pogotovo u centru, ima puno starih zgrada, od kojih su neke škole, kao naša V. gimnazija. Koliko god da je gradnja kvalitetna, nije uvijek ugodno boraviti u zgradi iz 19. stoljeća, pogotovo otkad smo vidjeli moguće posljedice potresa. Najveću opasnost ipak predstavlja put do škole. Kako se V. gimnazija nalazi u samom središtu grada, odlazak u školu svakako uključuje prolaz kroz staru jezgru grada, gdje je stanje zgrada upitno. Padajuća žbuka i dijelovi krovova zahtijevaju hitnu pažnju. Organizacija i određivanje prioriteta bi sada trebalo biti najvažnije, a prioritet bi svakako trebalo biti uklanjanje ovakvih opasnosti, a čini se da to nije tako. U Petrovoj ulici se postavlja novi obrub pločnika za estetičku vrijednost, dok 100 metara dalje zid zgrade samo što se nije urušio. Uzimajući to u obzir, savjet koji se daje djeci je da ne hodaju uz takve zgrade, što je teško kada su s obje strane ceste. Preostaje jedna mogućnost: putovanje gradskim prijevozom. Put do škole se, dakle, u većini slučajeva svodi na dvije mogućnosti: odlazak pješke, uz zgrade s kojih bi vam svakoga trenutka nešto moglo pasti na glavu, ili putovanje pretrpanim tramvajem, u kojem pola ljudi ne zna pravilno staviti masku na lice. Riječ je o biranju između dva zla, stoga je li stanje zbilja poboljšano?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *