Glas iz inozemstva

Predstavljamo dvije bivše učenice naše škole koje su svoje mjesto pod suncem pronašle u Ujedinjenom Kraljevstvu

Razgovor vodi: Dominik Sič

Vjerujem kako su mnogi naši čitatelji barem jednom razmišljali o tome kako bi bilo zamijeniti konfor vlastita doma i škole dalekom i nepoznatom zemljom. Dvije učenice naše škole su s razmišljanja prešle na djela; spakirale kofere i svoj život i školovanje odlučile nastaviti na Otoku. Donosimo njihove dojmove i razmišljanja o dosadašnjem boravku.
1. Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Barbara: Zovem se Barbara Mikuc, imam 17 godina i bivša sam učenica Pete.
Laura: Ja sam Laura Karačić, imam 18 godina i bivša sam učenica Pete gimnazije.
1. Gdje se trenutno i otkad školuješ?
B: Od rujna 2015. godine pohađam i živim u Woodhouse Grove School. To je privatna škola u Engleskoj za koju sam dobila stipendiju preko HMC organizacije.
L: Trenutno se školujem u Ujedinjenom Kraljevstvu, točnije u Škotskoj. Pohađam jednu od vodećih privatnih škola u Škotskoj, Dollar Academy. Školovanje u inozemstvu mi je omogućila stipendija od strane HMC organizacije.
2. Koliko je teška bila prilagodba na obrazovanje u VB?
B: Iskreno, prilagodba na obrazovanje je sigurno bila najlakša s obzirom da je gradivo u početku bilo dosta slično onome koje smo mi učili krajem drugog razreda. Također profesori i učenici su bili jako otvoreni i pristupačni, a isto toliko i iznenađeni činjenicom da dolazim iz škole u kojoj se uči 15 predmeta.
L: Promjena je bila velika, ali prilagodba na obrazovanje u VB sama po sebi nije bila teška. Cijelo novo okruženje u kojem sam se nasla pri dolasku u Dollar, je bilo jako pozitivno, otvoreno i na kraju krajeva motivirajuće. Profesori su u toj cijeloj priči odigrali veliku ulogu svojom konstantnom podrškom i pristupačnošću.
3. Koje su najveće razlike između našeg i sustava obrazovanja VB, možeš li nam reći što je bolje kod nas, a što kod njih?
B: Pa za početak ja trenutno učim samo četiri predmeta, po svom izboru, i to je po meni najveća prednost njihovog sustava. Ipak nije niti kod njih tako kroz cijelo obrazovanje nego se broj predmeta postupno smanjuje kroz godine. Još jedna od većih razlika je to da se ispiti s kojima se upisujemo na faks pišu na kraju druge godine i obuhvaćaju sve što se učilo u te dvije godine. S druge strane jedna od prednosti obrazovanja u Hrvatskoj je mogućnost odabira fakulteta, to jest smjera višeg obrazovanja tek u četvrtome razredu dok se Britanci opredjeljuju puno ranije.
L: Definitivno jedna od najvećih razlika je ona u broju predmeta. Dok u Hrvatskoj slušamo 15,16 pa cak i 17 predmeta tijekom srednje škole, u Škotskoj  ja trenutno imam samo 3 ispitna predmeta. Broj predmeta se postupno smanjuje iz godine u godinu, tako sam ja recimo prošle godine slušala 5 predmeta. Po meni je to velika prednost britanskog sustava – mali broj predmeta u zadnje 2 godine srednje škole. Mislim da je ideja nekakvog sužavanja polja interesa odlična, jer cak i na kraju srednje škole, samo sa 3 predmeta, ja mogu nastaviti svoje obrazovanje na smjeru povezanim s znanostima i matematikom. Također znanje stečeno o tih par predmeta je generalno puno dublje i opširnije, nego što bi bilo da je broj predmeta veći. Kod nas se s druge strane velik broj predmeta sluša od početka do kraja srednje škole, što je u neku ruku od velike koristi jer si siguran pobjednik svih pub kvizova i kvizova općeg znanja.
4. Koje si razlike u mentalitetu naših i ljudi VB uočila tijekom dosadašnjeg boravka?
B: Mentalitet i način života variraju čak od grada do grada, ali u Leedsu, gdje ja trenutno boravim, uočila sam najveće razlike u načinu na koji mladi mojih godina pristupaju obrazovanju. Odgovaranja nema, testovi (osim završnih ispita) nisu bitni, a ipak svi pišu zadaće, uče i vrlo su aktivni na satu. Općenito je atmosfera u razredima opuštena, ali radna. Što se tiče društvenog života, i mladih i odraslih, dosta je vezan uz školu ili radno mjesto i baš se u tome vidi ta njihova ambicioznost koju razvijaju još od malih nogu.
L: Razlike u mentalitetu su na prvu bile ogromne, i dalje su. Stanovnici ovih prostora sami po sebi imaju poseban mentalitet, karakterizira nas konstantna opuštenost. Britanci nisu takvi. Čini mi se da se ovdje u Britaniji puno više i intenzivnije radi, kako u školi tako i na poslu. Ljudi jako ozbiljno shvaćaju svoje obaveze te su dosljedni u ispunjavanju istih. Postoji vrijeme za rad i vrijeme za odmor i opuštanje, sve je izuzetno organizirano. Recimo, na mojim satovima je atmosfera jako opuštena i vesela, ali svi marljivo rade i svi su maksimalno koncentrirani kada je to potrebno.
5. Preporučuješ li i drugima da se okušaju u obrazovanju u inozemstvu?
B: Odlazak od doma sa 16 ili 17 godina definitivno nije za svakoga, ali bilo kome koga zanimaju drugačiji običaji ili možda isključivo želi poboljšati znanje jezika bih ja svakako preporučila ovako nešto. Provesti godinu, ili više, u inozemstvu i  upoznati nove ljude u stranoj zemlji je iznimno korisno i neprocjenjivo iskustvo.
L: Obrazovanje u inozemstvu bi definitivno preporučila svakome jer je to jedno životno iskustvo, koje sigurno nećete požaliti. Mislim da čovjek nauči puno o drugačijim kulturama i tradicijama, te istovremeno naučiš puno i o sebi. Odlučiti se na ovako nešto; donekle samostalan život u drugoj državi, tisućama kilometara od kuće, sa 16 ili17 godina, nije mali korak. Dapače, ogroman je korak i često je teško je jer si sam, ali čini mi se kako na kraju sve to isplati . Čini mi se da je zadnja godina mog života bila jedna velika avantura, koja još uvijek traje. Iskustvo koje stekneš i ljudi koje upoznaš tijekom obrazovanja u inozemstvu su neprocjenjivi i nešto su sto ćete zauvijek pamtiti.
6. Misliš li nastaviti svoje obrazovanje u VB ili ćeš se vratiti u Hrvatsku?
B: S obzirom da sam se prijavila na fakultet u Velikoj Britaniji prije nekoliko tjedana, nadam se da ću tamo dobiti mjesto i ostati. U slučaju da bih se htjela vratiti, to ne bi bilo nimalo jednostavno jer Hrvatski sustav ne omogućava upis na fakultet bez državnih matura koje ja ne bih bila u stanju polagati jer se datumi ispita poklapaju s onima u Engleskoj.
L: Budući da su prijave za medicinu u VB završile 15. listopada, moja je aplikacija već poslana i nadam se da ću nastaviti svoje obrazovanje ovdje. Također se prijavljujem na fakultete u par drugih europskih zemalja, tako da ništa još nije odlučeno i povratak u Hrvatsku je bila i ostala otvorena opcija.
7. Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?
B: Vrlo jednostavan odgovor: ćevapi, sunce i ljudi.
L: Definitivno hrana, kava i ljudi.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *