Izložba umjetnika Alberta Giacomettija – portreti sadašnjosti

Osvrt na izložbu velikog švicarskog kipara

Piše: Karla Kijac


Predstavljena kao jedna od onih koje se ne propuštaju pogledati i nad kojima vrijedi zastati, izložba djela nastalih u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata, nazvana „Portreti sadašnjosti“, u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu trajala je od 20. rujna 2016. do 8. siječnja 2017. godine.

Pomno odabrana djela poznatog švicarskog kipara i slikara Alberta Giacomettija koja i danas, stavljena u kontekst nedavnih događanja, šokiraju svojom realnošću i svevremenošću, prikazana su pod slabim svjetlom u crnoj okolini, prema zamisli autorice izložbe i ravnateljice Umjetničkog paviljona Jasminke Poklečki Stošić.
Na zapadnom zidu paviljona u dugom nizu obješene su litografije, bakropisi, crteži i neke od originalnih skica. Zanimljivo je da jedanaest od trinaest posuđenih i s namjerom odabranih originala datira iz razdoblja kada je umjetnik počeo stvarati tanke ljude. Izgrađeni samo od nekoliko jednostavnih, ravnih i mekih linija na rubu su prepoznatljivosti i postojanja, a opet vjerno prikazuju sve vanjske karakteristike ljudskog bića kako bismo uistinu mogli biti sigurni da se radi o ljudima. Od koncepcije odskaču jedino dva originala iz šezdesetih godina 20. stoljeću, kada umjetnik upoznaje mladu prostitutku Caroline koja mu postaje četvrtim modelom za crteže i skulpture. Na tim se crtežima već nazire postojanost i volumen te polako siluete postaju prepoznatljivih oblina, izraza lica i postižu dojam osobnosti, odnosno individualnosti.
Isti je slučaj i s litografijama (otiscima s kamena) i bakropisima (otiscima s bakra) koji su, u pravilnoj podjeli prema razdoblju stvaralaštva; šest naprama šest, od šezdesetih godina počeli odavati volumen likova. Tako se u ulozi modela našla i njegova majka, ali i on sam…
Među iznimnim odabranim djelima iz kolekcije privatnog muzeja fondacije Maeght iz Francuske, koja su ovom izložbom povezana s današnjom situacijom u svijetu, vjerojatno je upravo najpoznatija skulptura „Čovjek koji hoda“ privukla najviše pozornosti, kako medija, tako i posjetilaca na izložbi.
Poznati „Čovjek koji hoda“, prodan za 104,3 milijuna dolara, pronašao je svoj privremeni dom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu kao i ostatak pristiglih djela izložbe (8 Žena iz Venecije, 13 crteža i 12 litografija). Smješten u sam centar izložbe u „pratnji“ Žena iz Venecije mamio je na razmišljanje o svojoj strukturi i obliku.
U savršenim omjerima napravljene, Žene i Čovjek svojom prekomjernom izduženošću, poput kakvih sjenki, i izranjavanosti gotovo do neprepoznatljivosti, dočaravaju strahote rata i Giacomettijevo viđenje stradanja u kojima se i sam bio našao te je pogođen tim prizorima izrazio svoju bol i patnju skulpturama i crtežima.
Autorica izložbe, u želji da poveže sadašnjost sa skulpturama i pokaže surovu stvarnost, bezvremenost tih skulptura postigla je povlačeći paralelu s današnjim događajima uz pomoć četiriju ekrana velikih razmjera na kojima se vrte isječci reportaže ratnog fotoreportera Zorana Marinovića s poprišta stradanja iz Konga i Sirije te snimke terorističkog napada u briselskoj zračnoj luci belgijskog RTL-a i uništenja muzeja u Palmiri. Ta kulisa uvlači promatrača izložbe u trenutak strašnih događaja i stvara dramatičan naboj emocija pojačan Mozzartovim Requiemom u pozadini koji dopitre do dubine srca i duše svakog posjetitelja. Nedvosmislena je poruka da se osvrnemo na svijet oko sebe i počnemo uočavati patnje drugih ljudi, iziđemo iz vlastita komoditeta i poduzmemo potrebno za pomoć ljudima oko sebe, jer: „Da zlo pobijedi, dovoljno je da dobri ljudi ne poduzmu ništa.” (Burke, 18. st.).

No, je li zaista dovoljno samo suosjećati s tim ljudima i osjećati nekakvo žaljenje? Na koji način im naše shvaćanje njihove boli i patnje pomaže? Shvaćamo li mi doista ono što je nama umjetnik pokušao poručiti? Ovo su samo neka od pitanja koja povlači za sobom ova izložba. Jesmo li konačno na pravome tragu prema osvještavanju svijesti o drugima oko sebe i hoćemo li se napokon trgnuti i pomoći ljudima oko sebe?

(Napomena: tekst je prošao na županijsku razinu LiDraNa 26. siječnja 2017.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *