Harmonija disonance: Tragom tradicijskih pjevanja

piše: Gabrijela Perković

 

Nakon što je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog prvi put u povijesti visokoškolska ustanova predstavila arhaični napjevi hrvatskoga naroda (ojkavica, rera, ganga, grgutanje…), tradicijska se glazba ponovno izvodila u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa. Koncert Tragom tradicijskih pjevanja održao se 8. studenoga 2017., a izvodila su se tradicijska pjevanja s područja Dalmacije, Istre i Dinare.

U koncertu su sudjelovali Ansambl Harmonija disonance, Marija Prelas i članice Kulturnog umjetničkog društva “Metković”. Ansambl Harmonija disonance produkt je projekta iz listopada 2016. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ideja je prenositi odvojenost umjetničke i tradicijske glazbe, odnosno akademskih i tradicijskih glazbenika. Vođeni tom idejom, spojeni su studenti Akademije te vrsni pjevači tradicijske glazbe stvarajući tako prostor učenja, iskušavanja i stvaranja. Naime, postavlja se i pitanje koliko je tradicijska glazba utjecala na mlade glazbenike i glazbenice koji stvaraju inspirirani zapadnoeuropskom umjetničkom glazbom.

Koncert je započeo ulomkom filma Šije Nikole Babića uz dopuštenje Zagreb filma. Vizualni dio koncerta je sasvim lijepo pripremljen. Svjetla su bila blago prigušena, a iznad scene su se na platnu prikaivale fotografije simbolične za tradiciju i sadržaj pjesama (npr. Uzorak čipke, more, kamen, ptica, krov, grane…). Autor fotografija bio je Vid Bagur. Pjevačice iz Ansambla Harmonije disonance nosile su crne haljine ili crne majice i suknje, a tradicijskom izgledu pridonijele su ogrlice koje su nosile. Ogrlice je posudila Posudionica i radionica narodnih nošnji. Članice KUD-a “Metković” nosile su narodnu nošnju.

U toj jednosatnoj izvedbi zaista je lijepo prikazana naša tradicijska glazba. Većinu su pjesama izvodile studentice, ali iznimno raznoliko. Dijelile su se u 2 ili 4 grupe te su naizmjenično pjevale bilo to unutar same grupe ili među grupama, a ponekad su se i vokalno ujedinile završavajući izvedbu. Bilo je vrlo zanimljivih varijacija u kombinacijama grupa, ali i u samim stilovima pjevanja. Izmjenjivali su se grgutanje, ojkavica, vojkavica, rera, pjevanje u kolu, samačko pjevanje, sopračko pjevanje itd. Osim njih pjevale su i pjevačice tradicijske glazbe.  Mogle su se čuti godine iskustva jer su im pjesme na neki način lakše i prirodnije tekle s usana. Dakako, mlade su imale jako lijepe glasove i sasvim su dobro izvele pjesme bez obzira koliko to ne bilo uobičajeno danas. Posebno mi se svidjelo što je tako organizirano da smo mogli čuti svaku od njih posebno. Raznolikost njihovih glasova ujedno je i obogatila samu izvedbu.

Neke od pjesama koje su izvodile bile su U jablana duga grana (Srijanje), U jablana visokog (dolina Neretve), Mesliđane, ko ti bere grane (Grude), Ovamo dojdi, sokole (Korčula) i mnoge druge.

Mislim da je koncert vrlo uspješno predočio ljepotu tradicijske glazbe ovog područja. Žao mi je samo što nije bilo više mladih jer se ovakv pjesme se susreću često, a trebalo bi osvijestiti koliko je naša kultura bogata i lijepa. Svakako sam zadovoljna napustila dvoranu, a čini mi se da je i ostatak publike.

 

Ideja je prenositi odvojenost umjetničke i tradicijske glazbe, odnosno akademskih i tradicijskih glazbenika. Vođeni tom idejom, spojeni su studenti Akademije te vrsni pjevači tradicijske glazbe stvarajući tako prostor učenja, iskušavanja i stvaranja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *