Predstava „Alisa u Zemlji čudesa“

Nametnuta odraslost

piše: Anja Kovačić

Predstava  „Alisa u Zemlji čudesa“  zamišljena je kao obiteljska predstava ciljano za tinejdžere, no i one mlađe i starije.

Priča o djevojčici Alisi, koja pada niz zečju rupu i dospijeva u fantastični svijet naseljen najnevjerojatnijim stvorenjima osvaja djecu širom svijeta već više od 150 godina. Zaplet počinje kada Alisa kreće u potragu za zaboravljenim osobnim imenom. Tako Alisa kreće u svijet u kojemu je :»Zabranjeno maštati!«. Tamo se Alisa susreće s problemom odrastanja koji joj nameću odrasli (Bijeli Zec,  Kuharica, Ludi Klobučar, Vojvotkinja, Kraljica, Kralj…). Tako joj oni kuhaju juhu strogo kontroliranih riječi koju ona odbija pojesti. Alisa odbija tako odrastati pa putuje svojom zemljom čudesa i obračunava se s nametnutom odraslosti. Na kraju joj gusjenica, koja se u svojim zrelim danima pretvara u leptira, potvrđuje da ni odrastanje ne mora nužno biti tmurno.

Scenografija je vrlo jedostavna – Zemlja čudesa prikazana je prozirnim plastičnim zastorima koji lelujaju po cijeloj pozornici. Glazba je poprilično banalna te prerasta u lakopamtljive i melodične songove.

Ansambl je bio uigran, ali Alisa (Hrvojka Begović) je često prikazivana infantilno, što svakako nije nešto što očekujemo od djevojčice koja se suprotstavlja normama. Rakan Rushaidat bio je vrlo duhovit i zaigran Bijeli Zec,a publiku je uvijek nasmijavao pomakom repića koji je imitirala šaka. Sreten Mokrović bio je fenomenalan kao začudna glava Gusjenice, Edvin Liverić prikazao je Vojvotkinju prilično karikaturalno iako u toj ulozi to nije smetalo, a Petar Leventić bio je vrlo upečatljiva, a ponekad čak i iritantna Kraljica. Duhoviti i uvjerljivi su bili i Vedran Živolić kao Kornjučo i Kralj te Dado Ćosić kao Kuharica i luckasti Ludi Klobučar, kao i Mateo Videk i Robert Budak u svojim ulogama. Barbara Prpić, Marica Vidušić i Tina Orlandini prikazivale su razna stanja Alisine svijesti.

Radnja u predstavi je bila poprilično nejasna i da priča o Alisi nije toliko poznata, većina publike ne bi razumjela o čemu je riječ.

Bez obzira na kvalitetu teksta dijalozi su u većini scena bili predugi te su scene postajale pomalo dosadne. U kazalištu sve mora funkcionirati da bi predstava bila dobra, pa nam je tako u jednom trenutku bio zanimljiv stol s beskonačno mnogo mjesta, ali kada je dijalog oko stola trajao predugo, zanimljiva scenografija pala je u drugi plan i siromašila je izvedbu.

 No, i ovako, „Alisa u zemlji čudesa“  je zanimljiva predstava koja tjera gledatelja da razmišlja.

 

Zaista čudna predstava.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *