Laboratorijski uzgojeni dijamanti

piše: Nikolina Mišić

Rachel Megan Markle, bivša američka glumica i supruga princa Harryja, često je bila na naslovnicama novina i u središtu javnog oka. Novinari su se bavili ili njezinim načinom odijevanja ili načinom ponašanja na određenim kraljevskim događajima, no u siječnju 2019. godine pozornost je privuklo nešto drugo, par svjetlucavih naušnica s dijamantima uzgojenima u laboratoriju. U zadnje vrijeme vrlo često slušamo govore ili čitamo u novinama kako se trebamo više brinuti za okoliš te ljudi počinju biti ekološki pažljiviji. Prema izvorima, bilo je potrebno pet dana da izrastu dijamanti koje je nosila Megan. Prema riječima Sidneya Neuhausa, suosnivača Kimaija (tvrtka koja izrađuje dijamante), on je odrastao u dijamantskim obiteljima. Otac mu posjeduje zlatarnicu za dijamante, a djed Jessice Warch, također suosnivačice Kimaija, radio je za De Beers te je svoju karijeru u dijamantima napravio tek nakon Drugog svjetskog rata. Unatoč uspješnim obiteljskim poslovima Warch i Neuhaus su se odlučili izdvojiti od konvencionalnih dijamanata zbog ekološke i humanitarne naknade za njihovo vađenje.

Identičnost dijamanata

Važno je napomenuti da je uzgojen dijamant kemijski, fizički i optički identičan miniranom dijamantu. Dijamanti koji se javljaju u prirodi kovani su pod pritiskom lomljenja i ogromnom toplinom Zemljina ogrtača oko 100 milja pod zemljom. Većina je nastala između 1 milijarde i 3 milijarde godina prije, kada je naš planet bio topliji nego danas.

Dijamanti koji se uzgajaju u laboratoriju stvaraju se uz pomoć ekstremnog pritiska topline, ali unutar stroja. Postoje dva načina za uzgoj dijamanata; oba načina uključuju početak ravnog klizača drugog dijamanta. Prvi laboratorijski dijamant napravljen je primjenom visokotlačnog visokotemperaturnog sustava, u kojemu se ravni klizač stavlja u sredinu čistog grafitnog ugljika i takav se izlaže temperaturama oko 1500 stupnjeva Celzija. Uzgojeni dijamant pod tlakom iznosi oko 1,5 milijuna funti po inču u komori. U najnovije vrijeme otkriven je još jedan način uzgoja dijamanata, a zove se kemijsko taloženje isparavanja. Uključuje stavljanje ravnog klizača u zatvorenu komoru napunjenu plinom, bogatim ugljikom i zagrijavanje na oko 800 stupnjeva Celzijevih. U tim uvjetima plinovi se počinju priljepljivati za ravni klizač te tako raste dijamantni atom ugljika po atomu.

Značajan napredak

Tehnologija laboratorijskih dijamanata posljednjih godina postigla je značajan napredak omogućujući brz i jeftin rast dijamanata visoke kvalitete. Također je omogućilo rastuću konkurenciju između laboratorija za dijamante i laboratorija. Danas stoji od 300 do 500 dolara po karatu kako bi se napravio dijamant. Ako usporedimo s 2008. godinom, tada je stajalo 4000 dolara po karatu. Dijamanti uzgojeni u laboratoriju su brzorastući trend u industriji. Mlade kupce privlače cijena, transparentnost i ekološki razlozi (povećavaju se godišnje između 15-20%). Rast industrije će potrajati sve dok draguljari povećavaju prodaju umjetno uzgojenih dijamanata.

Obnovljivi izvori energije?

Naravno, nije sve savršeno oko laboratorijskih dijamanata niti oko miniranih dijamanata. Jasan nedostatak transparentnosti otežava broj točnih podataka za usporedbu ugljičnih otisaka miniranih i laboratorijskih dijamanata, ali potrebna je energija za proizvodnju laboratorijskih dijamanata. Udruga proizvođača dijamanata je u jednom izvješću sugerirala da su emisije stakleničkih plinova koje proizvode rudni prirodni dijamanti tri puta manje nego u onih dijamanata koji nastaju uzgojem. Udrugu proizvođača dijamanata predstavlja sedam najvećih svjetskih rudara dijamanata uključujući De Beers, Alrosu i Rio Tinto. Međutim, neke tvrtke koje se bave uzgojem dijamanata certificirane su kao ugljično neutralne te tvrde da koriste samo obnovljive izvore energije. No, drugi su bili upozoreni da budu pažljivi kada sebe prezentiraju kao „ekološki nastrojenu“ tvrtku bez ikakvih dokaza koji bi potkrijepili te tvrdnje. Podatci koje je objavila „Diamond Foundry“ sugeriraju da je ukupni trag miniranih dijamanata u okolišu mnogo veći od laboratorijskih dijamanata. Također, procjenjuje se da se 250 tona zemlje pomiče za svaki pojedini karat dijamanta. Da bolje predočim o kojim brojevima govorim, u jednom izvješću pisalo je da je u 2018. godini bilo minirano 148 milijuna karata. Doista, neke mine su toliko ogromne da se mogu vidjeti iz svemira. Izvještaj u 2014. godini za tvrtku „Frost & Sullivan“ pokazao je da miniranim dijamantima treba dvostruko više energije po karatu nego onim dijamantima uzgojenima u laboratoriju. Procijenjeno je da se 57 kg ugljika ispušta u atmosferu za svaki minirani karat, dok laboratorijski uzgojeni dijamanti ispuštaju jedva nekoliko grama (uz pretpostavku da se koristi obnovljiva energija). Brojka je daleko manja od one koju je procijenio drugi savjetnik Trucost, koji je pripremio izvješće za Udruženje proizvođača dijamanata. Emisija ugljika iz laboratorijski uzgojenih dijamanata iznosila je 510 kg ugljičnog dioksida po poliranom karatu, dok je ona iz miniranih dijamanata iznosila 160 kg po ulijevanom karatu.

Šteta za okoliš?

Istraživači iz tvrtke „De Beers” pokušali su smanjiti ugljični otisak miniranih dijamanata unošenjem ugljičnog dioksida unutar prozirne minirane stijene poznate kao kimberlit. Na čelu s geološkom tvrtkom „Evelyn Mervine“ razvili su postupak minaralne karbonizacije, način nadoknade emisija stakleničkih plinova koji proizlaze iz procesa rudarstva. Ali, šteta za okoliš i dalje proizlazi od puke emisije ugljika. Iskopavanje dijamanata povezano je s onečišćenjem izvora vode koji koristi lokalno stanovništvo zbog odvodnje kiselih mina. Do toga dolazi kada minerali iz mineralnih stijena počnu prodirati u opskrbu vode.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *