Problem prehrane učenika u školi

piše: Tonka Musić

Jednog dana Mirna se probudila sa zadovoljnim osmijehom na licu. Razmišljajući što će obući taj dan (te time zadiviti simpatiju), pogledala je na sat i poput vjetra odjurila iz sobe shvativši da je prespavala budilicu. Letjela je iz sobe u sobu, iz jedne prostorije u drugu, sve kako bi zakasnila na trening što je manje moguće. Izašavši iz kuće te trkom stigavši na busnu stanicu, shvatila je da je u cijeloj strci zaboravila ponijeti ručak koji joj je mama pripremila. Dolaskom busa na stanicu pomirila se s činjenicom da je ova bitka za zdravi kuhani obrok izgubljena te krenula put treninga i škole… Po završetku treninga Mirna je osjetila glad, no bilo je vrijeme za odlazak u školu. Stigavši u tu stopedesetogodišnju zgradu koja spaja nespojivo, Mirnu je prošla jeza, ali vrijeme je stiglo za pokazivanje svoga znanja – vrijeme testova. Iscrpljena, sjela je u klupu te dala najbolje od sebe, no glad je svojim snažnim stiskom svakoga časa sve više i više obuzimala Mirnine misli. Dočekavši veliki odmor, poradovala se ručku, već i zaboravivši da ga je ostavila kod kuće. Budući da njezina škola ne nudi ništa osim grickalica iz samoposlužnih aparata, Mirna bijaše osuđena na jedini tada dostupan način ishrane – pekarnicu. Zaputila se s prijateljicom na to njima nimalo strano mjesto, nažalost, s nezainteresiranim izrazom lica. Ta pekarnica bijaše mjesto kao iz bajke, puno slastica i peciva, ali bez jela dostojnog Mirnina ručka. Primorana, Mirna je razmijenila ponešto novca za peciva te se vratila na nastavu, nezadovoljna ishodom tog čudnog dana…

Svima nam je potrebna hrana

Školske ustanove, liječnici i medicinske službe bruje o zdravoj prehrani, brigom o zdravom načinu života i sličnome. Smatraju da svi trebamo živjeti prema poslovici: „Zdrav duh u zdravom tijelu“, dok velik broj škola, u kojima mladi provode većinu svoga vremena, nema ni kantinu u kojoj bi mogli kupiti topli obrok te njime zadovoljiti potrebe mladog organizma u razvoju. Mnogi učenici putuju iz udaljenih krajeva te neredovito i mnogo kasnije ručaju nego bi to zaista željeli i trebali. Mnogi učenici krenu put glazbenih škola i treninga te su prisiljeni nositi ručak u zdjelicama kako bi mogli pojesti barem jedan kuhani obrok u danu, jer prevelik broj škola još uvijek nema kantinu u kojoj bi učenici mogli jesti. Problem je to s kojim se nose gotovo sve škole, a kao kolateralne žrtve stradaju i učenici. Kantine iziskuju mnogo prostora, a vrlo ga malo škola ima. Iako kantine nisu nužne za normalno funkcioniranje škole, one su dodatak koji cijeni svaki učenik.

Pismo nadređenima

Dragi ravnatelji i svi nama mladim ljudima nadređeni!

Pišemo vam u ime svih učenika te bismo bili vrlo zahvalni kada biste razmotrili našu zamolbu. Ukoliko postoji šansa da se oslobodi prostor za nastajanje kantine, svi učenici su voljni bilo kako pomoći i ako je nužno, trpjeti bilo kakve promjene u rasporedu ili ikakve druge promjene. Ako zahtijevamo previše prostora, molimo vas da razmotrite zamisao da se postave kutovi s mikrovalnim pećnicama kako bismo mogli podgrijati hranu. Također bismo bili zahvalni kada biste razmislili o uvođenju samoposlužnih aparata sa zdravijom hranom.

Hvala vam unaprijed!

Vaši učenici

Ovo (pomalo apsurdno) pismo sadrži i jedno od mogućih rješenja, a to je da škole pokušaju ustupiti prostor za buduće kantine. Iako je to vrlo velik ustupak i korak u unaprjeđenju škola, i to je moguće rješenje. Postoji puno neiskorištenog prostora koji bi se mogao iskoristiti za kantine. To ne moraju biti gorostasne i velebne prostorije, već tek toliko velike da unutra stane maleni dio u kojem bi učenici mogli kupiti hranu.

Ako su cijele kantine „prevelik zalogaj“ za neke škole, kutak u kojemu stoje mikrovalne pećnice kako bi učenici mogli podgrijati ručak koji su ponijeli bilo bi moguće rješenje. Na taj način škole ne odvajaju mnogo prostora, a učenici imaju barem toplu hranu.

Samoposlužni aparati sa zdravom hranom također su jedno od mogućih rješenja ukoliko je riječ o školi manjih dimenzija, jer iako učenici nemaju kantinu, barem će imati zdravije grickalice, a ne ono čime su danas samoposlužni aparati „napunjeni“.

Fina kantina

Vjerujem da se većina učenika pronašla u Mirninu liku, a koja je spletom okolnosti ostala bez ručka. Rješenja ovoga problema nisu nemoguća, samo je potrebno malo dobre volje kako bi svi dobili ono što žele i trebaju. Kantina je najiščekivanije rješenje za učenike, a kako će se prema tom pitanju odnositi u budućnosti, ostaje na leđima škola.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *