Čitanje

piše: Ema Lovinčić

Koliko znate, s vremenom ljudi sve manje i manje čitaju. Prema mome mišljenju to se ubraja u jedan od najvažnijih problema današnjice. Svake godine ljudi čitaju sve manji broj knjiga. To se najviše primjećuje u osoba mlađe dobi. Ako djeca u mlađoj dobi ne čitaju, neće razviti svoj vokabular te će im biti sve teže izražavati se u budućnosti. U škole je zbog toga uvedena lektira. Mislilo se kako će to potaknuti djecu da već od malih nogu počnu čitati, zapravo, čim nauče čitati. Otprilike do četvrtog razreda djeca redovito čitaju lektire, a ponekad znaju pročitati još neku knjigu uz ove obvezne u školi. No, tada su roditelji imali veći utjecaj nad njima, te su se pobrinuli da njihova djeca čitaju sve lektire kako bi se razvili u intelektualne osobe koje dobro poznaju opću kulturu.

Kako djeca rastu, postaju samostalnija te roditelji ne paze više toliko izrađuju li sve zadaće te čitaju li knjige. Ponekad samo znaju pogledati njihove ocjene te očekuju da neće vidjeti loše ocjene. To stvara prilično velik pritisak na djecu, pogotovo u teenagerskoj dobi. Žele učiniti svoje roditelje ponosnima. Problem je u tome što tada prestaju čitati knjige. Prigovaraju kako nemaju dovoljno vremena za čitanje, analiziranje, a kamoli razmišljanje o djelu. Zbog toga jednostavno djelo ne pročitaju nego idu na internet te potraže što je netko već napisao o tome djelu, prepišu to i pročitaju kratki sadržaj. U tom trenutku to se ne čini poput velikog zločina. Govore to samo sebi, pokušavaju se uvjeriti kako im ništa neće biti ako ne pročitaju jednu malu knjigu. No, tu se varaju. Jedna mala knjiga možda ne čini neku veliku razliku, ali to govore za svaku knjigu i u jednom trenu shvate da zapravo više uopće ne čitaju. Tada je teško nadoknaditi izgubljeno. Tada također prestaju sudjelovati na satu jer normalno da se ne može govoriti i raspravljati o knjizi koja se uopće nije pročitala.

Najgora je stvar što se toga tiče da se neće naučiti izražavati. O temama o kojima će drugi raspravljati oni neće niti čuti. Ovdje problem predstavljaju i mobiteli. Ljudi provode prosječno oko tri sata dnevno na mobitelu, niti ne shvate kako im je vrijeme brzo prošlo i da su to vrijeme zapravo uzalud potrošili. U ta tri sata mogli su naučiti toliko novih stvari, pročitati novu knjigu (ili je barem započeti čitati). Ljudi kada ne čitaju ne shvaćaju kako zapravo zapuštaju svoju kreativnost. Ti ljudi nikada neće znati kakav je osjećaj kada dovršiš s čitanjem knjige koja te tako jako zanimala. Kakve ti misli sve prolaze kroz glavu. Ljudi koji puno čitaju puno će se lakše izražavati te možda jednoga dana i napisati svoju pjesmu, priču, pa i cijele zbirke. No to nikada neće postići ako ne pokušaju, ne potrude se. I najmanje sitnice mogu ti promijeniti način gledanja na svijet. Ako svaki dan počnu čitati pomalo, shvatit će koliko će im se proširiti pogled na svijet. Odmah će vidjeti više mogućnosti, imat će više ideja, biti obrazovaniji i najvažnije od svega – bit će sposobni riješiti svoje probleme na koje naiđu. No, to se neće dogoditi samo od sebe.

Trebali bi se organizirati mnogi govori u kojima se promoviraju knjige, izlaže se o njihovoj važnosti te zašto ih je važno čitati. Ljudima koji ne mogu priuštiti kupovanje knjige trebala bi se pružiti mogućnost za čitanjem koja se ne može uskratiti nikome. U školama bi se popisi lektira trebali sastojati od najmanje šest knjiga koje je učenik obvezan pročitati tijekom školske godine. Barem tri knjige trebale bi biti iz dvadeset i prvog stoljeća kako bi učenici bili u tijeku s novim načinima pisanja.

Mnogo učenika velikim problemom smatra to što su mnoge knjige za lektiru pisane na starijem hrvatskome jeziku. Takve knjige učine im se dosadnima jer ih je teže razumjeti te zapravo izgube volju za čitanjem. Zato bi se trebale uvesti barem tri do četiri novije knjige kako bi učenici počeli više čitati. Puno je lakše čitati neku zanimljivu knjigu, nego neku koja ti se čini dosadnom i za koju nemaš volje čitat je. Većina knjiga ima i dublje značenje, a možda uz to skrivenu i neku pouku. O tome bi se trebalo raspravljati na satu. Tako bi učenici naučiti razvijati vještine izražavanja svoga mišljenja, te zauzimanja za svoja stajališta. Naučili bi interpretirati djela na svoj način i shvaćati na koji način pojedini pisac izražava svoje mišljenje u knjizi. Kako bismo sve to omogućili, trebamo napraviti neku promjenu. Za početak, uzmite jednu knjigu te počnite s čitanjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *