Zločin i kazna – 3F, kratki filmovi inspirirani vremenom, prostorom, psihozom, neurozom, zločinom i kaznom

Recenzija filma KAZNA2

piše: Fran Maček

Gledatelj koji nije upoznat s književnim predloškom ostat će vrlo zbunjen nakon što vidi da film koji nosi naziv „Kazna“, kojim naizgled implicira nasilje, osvetu i patnju, zapravo prikazuje jedno ugodno, zeleno okruženje prirode i spokoja. Oni koji su pročitali djelo znaju da je ovo vrijeme gledanja ne u prošlost, nego u budućnost, utoliko slađu koliko ju je dulje potrebno čekati. Ovakav pristup kaznenoj instituciji neobično je rijedak u filmskoj industriji, njegov najpoznatiji predstavnik svakako je bezvremensko remek-djelo „Iskupljenje u Shawshanku“ iz 1994. godine., a ovaj film jednom izrazito izduženom slikom neodoljivo podsjeća na taj klasik. To je kadar koji započne tako da se vide samo oči protagonista, što se inače smatra jednim od najekstremnijih standardnih filmskih kadrova koji prikazuju lice, a koji je proslavio talijanski redatelj Sergio Leone. Međutim, ovaj se kadar nastavlja pomicati i istovremeno približavati pojedincu koji gleda prirodu oko sebe i razmišlja kako da se postavi prema ovakvome raspletu svog problema. Njegova odluka prikazana je minimalistički, ali vrlo efektivno: nakon što je sagledao prirodu oko sebe i upio svu njezinu nevjerojatnu ljepotu, protagonist trepne. Ova dugo iščekivana kretnja implicira njegovu želju da prekine sa svojim dotadašnjim stresnim načinom života i spoznaju kako je vrijeme da okrene novo poglavlje. Pravda mu je to omogućila, jedino je potrebno malo pričekati. Spori, ujednačeni pokreti kamere i suptilna, idealistička glazba jako pridonose ovom dojmu kojim ovaj film ostavlja gledatelja zadovoljnog zbog svoje, prema naslovu potpuno neočekivane, optimistične poruke o slatkoći nade.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *